„Srbija treba da nastavi sa sprovođenjem makroekonomske stabilizacione politike jer ona obezbeđuje bitne preduslove za zdrav ekonomski i društveni razvoj. Da bismo održali V oblik oporavka, bitno je podstaći unapređenje kvaliteta poslovnog okruženja, razvoj klastera i unaprediti kvalitet poslovanja firmi. Drugim rečima, potrebno je unapređenje konkurentnosti srpske privrede uz poseban naglasak na značaj razvoj klastera u okviru mikroekonomskih determinanti konkurentnosti. Dakle, sada presudan doprinos treba da daju mikroekonomske reforme jer se sa njima podiže konkurentnost privrede, unapređuje produktivnost i novostvorena vrednost u uslovima stabilne makroekonomske pozicije zemlje.“
Ovim rečima dr Nebojša Savić, predsednik Saveta guvernera Narodne banke Srbije i redovni profesor FEFA, počinje razgovor za „Svet bankarstva i investicija“. Odgovarajući na pitanje šta će biti nov izvor rasta i razvoja u novim uslovima poslovanja u Srbiji, koje je nametnula globalna kriza izazvana pandemijom, naš sagovornik ukazuje da Srbija treba da kombinuje rast, s jedne strane, tradicionalnih industrija koje su uspele da se uključe u procese digitalizacije i s druge strane, novonastajuće moderne proizvodnje sa mnogo znanja i kreativnosti, koje su već po svojoj prirodi digitalizovane.
„U tom procesu od najmodernijih, najinovativnijih, najkreativnijih i najintenzivnijih znanjem su tech klaster, turistički klaster i klaster prerada hrane, ali i klasteri vezani za zdravstvo, farmaciju, energiju i fintech. Njihova okosnica su inovativnost, kreativnost i mladi talenti kojima Srbija raspolaže i mora o njima mnogo više brinuti nego do sada. Potrebno je sve učiniti da oni ostanu u Srbiji i daju svoj doprinos razvoju naših modernih klastera.“
Gde je tu obrazovanje, koje je pored zdravstvenog sistema osnovni stub jednog društva? Da li su na vreme počele pripreme za poslove budućnosti?
Na samom početku ove krize Yuval Noah Harari istakao je u THE TIME da za COVID-19 ne treba kriviti globalizaciju jer su pandemije postojale još u XIV veku. Harari je nedavno u Financial Times-u istakao da epidemije nisu više nekontrolisane sile prirode jer ih je nauka pretvorila u izazov koji se može savladati.
Dakle obrazovanje i nauka su osnov savremenog prosperiteta. Uloga obrazovanja je od neprocenjivog značaja i bez modernog obrazovanja i razvoja mladih talenata nema ni modernog razvoja.
Srbija ima talente, ali mora dalje raditi na unapređenju sistema obrazovanja kako bi ti talenti mogli da pruže najbolje rezultate koji će se efektuirati u dodatnom rastu naše privrede. Ovo je značajan potencijalni izvor rasta konkurentnosti i prosperiteta budućeg razvoja Srbije.
Ekonomisti ocenjuju da će se proizvodnja oporavljati sporije od potrošnje, da novca ima. Ono što je potencijalna opasnost je inflacija.
Tokom 2020. globalna fiskalna podrška je premašila 16.000 mlrd USD, a novčane podrške, smanjenjem kamatnih stopa i drugim merama centralnih banaka, premašile su 10.000 mlrd USD.
Procenjeni globalni fiskalni deficit u 2020. je premašio 10.000 mlrd USD (više od 10% GDP), a kumulativni fiskalni deficit u periodu 2020-2023. premašiće 30.000 mlrd USD (oko 30% GDP-a).
MMF predviđa globalni rast u 2021. od 6.0% i 2022. od 4.4%. To ukazuje da će globalna privreda krenuti u oporavak ove godine, ali će taj oporavak biti različit, od regiona do regiona, od zemlje do zemlje. Ono što je osnovna karakteristika svih događanja jeste ogromna NEIZVESNOST, NEIZVESNOST, NEIZVESNOST…
I u svetu, ali i u Srbiji, sve dok se ne ostvari održivi rast, biće neophodno da fiskalna politika nastavi podršku rastu i zaposlenosti, a monetarna politika treba da ostane akomodativna sve dok inflacija ne predstavlja rizik.
Dakle, i fiskalna i monetarna politika treba da budu podsticajne sve dok se ne obnovi održivi rast i dok nema rizika od inflacije. Srbija sada nema rizik od inflacije, a ostvaruje značajan rast GDP u uslovima izražene globalne neizvesnosti zdravstvene, ekonomske, geopolitičke…
Ipak, primetan je rast cena, robe i usluga, može li se očekivati zaokret u monetarnoj politici NBS?
U Srbiji ne treba očekivati rast cena izvan okvira koji su definisani režimom ciljanja inflacije. Trenutni rast cena, koji je ispod ciljanog nivoa od 3%, rezultat je: prvo, spoljnih šokova, koji su nastali pod pritiskom rasta cena nafte na svetskom tržištu i drugo, sezonskih promena kod cena nekih poljoprivrednih proizvoda u odnosu na april 2020. koji je bio netipičan mesec zbog delovanja lockdown-a.
To se jasno vidi i iz analize inflacionih očekivanja kod privrednika i finansijskog sektora. U oba slučaja su inflaciona očekivanja usidrena na nivou od 2-2.5% i to sada ne samo u sledeće dve godine, već i u sledeće tri godine, jer NBS od decembra prati i trogodišnja očekivanja.
U tom smislu NBS vodi odgovarajuću akomodativnu monetarnu politiku koja odgovara kriznim okolnosti sa ciljem održavanja niske i stabilne inflacije i očuvanja finansisjke stabilnosti.
Referentna kamatna stopa je od decembra 2020. jedan odsto. Zaduživanje nikad povoljnije, šta će se dešavati sa cenom dinarskih kredita, a šta sa onim indeksiranim u evrima?
Referentna kamatna stopa u Srbije je 1% i u potpunosti odgovara situaciji i okolnostima koje preovlađuju u našoj privredi u okolnostima krize COVID-19.
Na početku krize za centralne banke širom sveta bilo je bitno da odmah obezbede nesmetano funkcionisanje tržišta, pre svega kratkoročnog finansijskog tržišta, kako bi se održala likvidnost privatnog sektora tj. malih i srednjih preduzeća. U tim okolnostima, svesne svih rizika i imajući u vidu iskustva iz Velike depresije 30-ih godina prošlog veka i Velike recesije 2008. godine, centralne banke širom sveta su energično reagovale. Pre svih FED, ali i NBS, koje su reagovale na samom početku marta 2020. sa ekspanzivnim monetarnim politikama i to je bila prva linija odbrane od krize.
Usledila je ekspanzivana fiskalna politika, što je bilo posebno važno, s ciljem da se održi zaposlenost na visokom nivou i da se spreči nagli pada investicija, a posebno onih koje su vezane za zdravstvo, razvoj infrastrukture, ekologiju, energetsku efikasnost, obnovljive izvore energije…
U takvim okvirima ekonomskih politika održana je dinamika kreditne aktivnosti u Srbiji čiji je rast u 2020. neznatno usporen u odnosu na 2019. kada je bio blizu 10%, a nivo kamatnih stopa na istorijskom minimumu.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, međugodišnji rast BDP u prvom kvartalu je iznosio 1,7 odsto. Narodna banka za ovu godinu projektuje rast od oko šest odsto, može li on da bude i veći, šta će najviše imati uticaja?
Srbija je u 2020. okončala sa mininimalni padom GDP od 1%, a prvi kvartal 2021. sa rastom od 1.7% uz puno održavanje makroekonomske stabilnosti i rastuće zapošljavanje (novih 61.000 radnih mesta ili 2.8%); najveći rast od 20.000 ostvaren je u prerađivačkoj industriji, pa 16.000 u trgovini na malo i 9.000 ICT. U javnom sektoru ostvaren je rast za 2.000 (zdravstvo 5.000, obrazovanje 3.000, ali i pad u administrativnim službama, rudarstvu itd.).
Posebno je značajno navesti da je Srbija u I kvartalu 2021. dostigla predkrizni nivo proizvodnje, a da je već u IV kvartalu 2020. dostigla predkrizne nivoe industrijske proizvodnje i izvoza. Time se Srbija svrstala u veoma uski krug zemalja koje su dostigle predkrizni nivo privredne aktivnosti i svoju krizu oblikovala kao latinično slovo V.
Ovo je veoma značajno jer se kretanja u svetskoj privredi, kada se vizuelizuju kroz latinična slova, ne mogu opisati ni slovom V, ni slovom W, ni slovom L, već slovom K koje simbolizuje veoma divergentna razvojna kretanja.
Naša kriza, koja je oblika V, je napovoljniji ishod koji označava da je posle dubokog pada u II kvartalu 2020, kada je sprovođen lockdown, došlo do relativno brzog oporavka.
Dalje intenziviranje rasta u Srbiji vezano je za tri stvari. Prvo, potrebno je dalje unapređenje poslovnog okruženja sa jačanjem strukturnih promena i institucija, drugo, nivo fiksnih investicija treba da bude oko 25% GDP-a uz jačanje uloge domaćih privatnih investicija i malih i srednjih preduzeća, i treće, javne investicije treba održati na nivou od 6-7% kako bi se dalje razvijala infrastruktura uključujući i dalje jačanje digitalne infrastrukture uz putnu i železničku i sve to uz razvoj zelene ekonomije.
Koliko god ohrabruju rezultati pada broja zaraženih i preminulih od COVID-19, teško je dati prognozu kada se može očekivati kraj pandemije, da li treba razmišljati za svaki slučaj o novim merama privredi i građanima na jesen?
Kao što smo već naglasili ovo je doba velike neizvesnosti. Istovremeno znamo da nema povratka na staro i da ulazimo u novo doba. S druge strane imamo vakcinu i u meri u kojoj se uspešno sprovede vakcinacija utoliko će biti i brži oporavak. Ali vakcinacija treba da bude svetski proces ako želimo da globalno savladamo COVID-19. Kod nas vakcinacija teče uspešno i utoliko će situacija kod nas brže biti vraćena u normalu. Kada govorimo o eventualnom novom paketu pomoći ili podsticaja ako do njega dođe on treba da bude selektivan i ograničen samo na one koji su najteže pogođeni.
MMF je odobrio Srbiji novi savetodavni aranžman, šta su prioriteti dogovorenog ekonomskog programa, zašto je taj aranžman važan za našu zemlju?
Kako je u Srbiji uspostavljena makroekonomska stabilnost, upravo završeni, ali i novi aranžman sa MMF-om u fokus stavljaju rast. U upravo završenom aranžmanu to je već ostvareno je su stope rasta bile na uzlaznoj putanji. U novom aranžmanu taj rast treba i kvantitativno unapređivati, ali i kvalitativno. To znači da će veoma značajnu ulogu imati javne investicije, a posebno ulaganja u zdravstveni i obrazovni sistem, zatim u digitalizaciju i naravno zelenu ekonomiju. Biće veoma značajno da se unapređuje poslovno okruženje i uslovi poslovanja malih i srednjih preduzeća, dakle privatnog sektora. Otuda, strukturne promene uz jačanje pravne države treba da otvore prostor za snažniji razvoj privatnog sektora i ulaganja domaćeg privatnog kapitala, uz zadržavanje dinamike priliva stranih direktnih investicija.
Sve više se priča o uticaju klimatskih promena, kao i važnosti zelene ekonomije. Koja je uloga centralnih banaka, odnosno regulatora finansijskih sistema u pogledu upravljanja rizicima u vezi sa klimatskim promenama? Da li Narodna banka Srbije preduzima nešto?
Zelena ekonomija je postala veoma važna komponenta savremenih ekonomskih politika. Zbog promene paradigme ekonomskih politika u svetu koja sada zelenu ekonomiju stavlja u fokus, u tom smislu i centralne banke i finansijski sistemi, naravno i komercijalne banke, prilagođavće se tako da ulaganja u zelenu ekonomiju dobijaju sve veći značaj.
Dakle, ekonomske politike će i dalje davati podršku održivom razvoju i oporavku uz jačanje inkluzije i zelene ekonomije uz unapređenje zdravstva, obrazovanja i razvoj mladih talenata i inovativnosti kao okosnice budućeg prosperiteta.
Kakav će biti svet, a kakva ekonomija Srbije posle COVID-19?
Kriza COVID-19 je najteža mirnodopska kriza kojoj smo bili izloženi. Ona ima obeležja biološkog rata. Jedan od najvećih srpskih dramskih pisaca, Dušan Kovačević poručio je u martu 2020. da je COVID-19 virus ustvari žuti karton koji je čovečanstvu dala planeta pošto smo je dugo uništavali. Samo na prvi pogled COVID-19 je zdravstvena kriza. Ona jeste zdravstvena kriza, ali ona ima i duboke društvene, ekonomske, kulturne i druge posledice tako da po njenom okončanju svet više neće biti isti! Nema povratka na staro. Mnoge paradigme se menjaju – zdravstvene, ekonomske, digitalne…Uzroci ova krize nisu ni nalik uzrocima Velike recesije iz 2008. koja je imala dominantno obeležje finansijske krize, nije ni prirodna nepogoda. Sve je potpuno različito. Ova kriza ne nanosi štetu fizičkom kapitalu, ne uništava fizičku imovinu ili nekretnine, ali narušava lance vrednosti i lance snabdevanja, narušavajući tako funkcionisanje i realnog i finansijskog sektora i to pre svega sa strane ponude, pa posledično na strani tražnje. U usko ekonomskom smislu ona je različita od skorašnjih kriza jer globalno pogađa i stranu ponude i stranu tražnje, dakle unosi negativne šokove na obe strane, dok su u slučaju krize 2008. negativni šokovi bili uglavnom na strani tražnje, pa su primarne mere bile vezane za fiskalne podsticaje kako bi se potpomogao rast tražnje.